Ova stranica sadrži neke osnovne informacije o glasovima, vizijama i drugim neobičnim senzornim percepcijama. Ako osjećate da znate malo o iskustvima čujenja glasova ili doživljavanja vizija, ovo je dobro mjesto da se informišete. Međutim, ako već znate osnove i tražite detaljnije informacije, pogledajte odjeljke ‘O glasovima‘ i ‘Lična Iskustva ‘.

Šta su glasovi i vizije?

Kada govorimo o glasovima i vizijama, jednostavno mislimo na to kada osobe čuju, vide ili osjete nešto što drugi oko njih ne doživljavaju. Ova iskustva mogu uključivati svih pet čula: sluh, vid, njuh, okus i dodir. Ova se iskustva mogu doživjeti čulo po čulo ili u kombinaciji.

Za neke, ova iskustva mogu djelovati utješno. Naprimjer, neko ko je usamljen bi mogao stvarno cijeniti glas koji mu postane prisan povjerenik. Osoba koja je nedavno izgubila nekoga do koga joj je stalo bi mogla imati korist od razgovora sa tom osobom, ili da npr. osjeti miris te osobe. Drugi mogu smatrati ovakva iskustva izvorom inspiracije. Autori, npr. nekada govore o tome kako njihovi likovi ožive i sami napišu priču. Međutim, ovi glasovi ili vizije mogu biti izuzetno uznemirujući za neke ljude – mogu biti zbunjujući, kritizirajući ili prijeteći.

Koliko je učestalo?

Cifre variraju, ali je generalno prihvaćeno da između 3 i 10% populacije čuje glasove koje drugi ne čuju. Ukoliko se ubrajaju jednokratna iskustva (kao kada čujete da vas neko doziva dok ste u kupovini, ili vam se učini da vam telefon vibrira u džepu) ova cifra raste do 75%. Tako da je doživljavanje bar jednog iskustva čujenja ili viđanja nečega što drugi ne doživljavaju jako normalno. Oni koji nikada nisu imali ovo iskustvo su u manjini.

Značajna količina poznatih i važnih ličnosti (prošlih i sadašnjih) su doživjele iskustva čujenja ili viđenja stvari koje drugi nisu. Bez ovih ljudi, svijet bi bio sasvim drugačije mjesto. Ova lista uključuje poznate ljude koji su razgovarali ili pisali o čujenju glasova: Ghandi, Sokrat, Jovanka Orleanka, Freud, Anthony Hopkins, Philip K Dick, John Frusciante, Carlos Santana, Robert Schumann, John Forbes Nash, Zoe Wannamaker and Charles Dickens.

Kakav je to osjećaj?

Svi smo jedinstveni, tako da nije iznenađujuće da glasovi i vizije mogu biti jednako individualni po pitanju njihovog identiteta, sadržaja, interpretacije i uticaja. U nastavku slijedi kratak pregled. Ukoliko ne prepoznajete svoje iskustvo ovdje, to ne znači da ste “čudni“ ili “neobični“.

Glasovi

Neki ljudi čuju glasove kada su sami, to mogu biti glasovi ljudi koje poznaju ili glasovi potpunih stranaca. Mogu čuti više glasova ili samo jedan. Ti glasovi mogu vikati, šaptati, biti jasni ili prigušeni. Mogu pričati u rečenicama ili samo govoriti pojedinačne riječi. Mogu biti muški, ženski, bez spola, stari ili mladi. Nekada imaju imena, ali ne uvijek. Glasovi mogu pričati konstantno (24/7), ili mogu samo povremeno izustiti riječi ili fraze. Ljudi mogu također čuti druge vrste zvukova, poput kucanja, šuštanja, plakanja, vrištanja ili muzike.

Nekada glasovi mogu biti pozitivni – pružiti podršku i ohrabrenje koje nekome treba da prebrodi dan. Drugi glasovi mogu biti zbunjujući, ponavljajuće misli ili čudne fraze. Neki glasovi mogu biti jako zastrašujući, usmjeravajući kritike, komande ili prijetnje osobi. Glasovi mogu tvrditi da imaju veliku moć i znanje, što ponekad može dovesti do osjećaja straha i bespomoćnosti kod osobe koja čuje glasove. Neki glasovi mogu dovesti do toga da se osoba osjeća jako ranjivo (npr. da čuje kako je ljudi ismijevaju, ili kako joj diskutuju intimne životne detalje).

Vizije

Neki ljudi vide stvari koje drugi ne vide. Ove vizije mogu biti jako jasne i realistične, ali također mogu uključivati mutne oblike, sjene i zrake svjetlosti. Neki ljudi vide glasove koje čuju, drugi vide kukce ili paukove. Kod nekih ljudi, vizije su jako kompleksne (kao da su ušli u drugi svijet). Kod nekih osoba, vizije se pojavljuju u okviru svakodnevnog svijeta (npr: vide dodatnu kutiju, životinju ili osobu). Nekada im se može činiti kao da ljudi ili predmeti mijenjaju oblik. Lica im se mogu skameniti, mogu biti okruženi šarenom aurom, ili im oči mogu npr. promijeniti boje. Kao sa glasovima, ove vizije mogu biti podržavajuće, smiješne, zastrašujuće ili zbunjujuće.

Mirisi

Neki ljudi osjete stvari koje ih podsjećaju na njihovu prošlost. To bi moglo biti nešto ugodno, poput parfema voljene osobe ili omiljenog jela.

Nekada ljudi osjete stvari koje ih podsjete na jako traumatična iskustva. Naprimjer, neko ko je preživio požar u kući može osjetiti dim kada se osjeća ankiozno. Neko ko je povrijeđen od osobe specifičnog mirisa može povremeno osjetiti taj miris kada nikoga nema tu. Ovo može biti izuzetno zastrašujuće, pogotovo ako osoba ne prepozna da ovo senzorno iskustvo dolazi iz prošlosti.

Za druge, miris nije povezan sa specifičnim sjećanjem ili traumatskim događajem. Npr. neki ljudi osjete plin ili hranu kako gori ili trune. Ovi mirisi se mogu činiti jako stvarnim i učiniti da se osoba osjeća ugroženo i uplašeno.

Okusi

Može biti teško nekome da shvati da osjeća okus koji drugi ne mogu – osim ako ne da nekome drugom da proba ono što on jede. Ovo čini iskustva sa okusom posebno specifičnim. Neki ljudi osjete izrazitu gorčinu kada jedu ili piju i razumljivo brinu da nešto nije u redu. Ovo može dovesti do toga da ljudi brinu da ih neko pokušava otrovati ili da im se neko poigrava sa hranom. Druge osobe pak osjete određene okuse dok ništa ne jedu npr. kada čuju glas, gledaju TV ili razmišljaju o nečemu. Ove senzacije okusa mogu biti ugodne (npr. čokolada ili omiljeni obrok), ali također mogu izazvati nervozu ili neugodu (npr. nešto gorko ili nešto metalnog okusa).

Osjećaj (dodir)

Neki ljudi mogu osjetiti stvari na svojoj koži kada naizgled ničega nema. Mogu osjetiti kako im nešto gmiže po koži, golica ih ili gura. Nekada ljudi osjećaju nešto neugodno ispod kože, što može dovesti do velikih briga o tome šta im se dešava sa tijelom.

Razumljivo, ova iskustva mogu biti jako zbunjujuća i zastrašujuća. Međutim, to nije uvijek slučaj. Za druge, ova iskustva mogu biti ohrabrujuća. Neko ko se osjeća usamljeno i čuje ohrabrujući glas se može osjećati dodatno utješenim ukoliko također osjeti ruku na ramenu. Može to interpretirati kao znak da ih glas pokušava podržati.

Zašto ljudi čuju glasove?

Postoje mnoge različite teorije i ideje koje objašnjavaju zašto ljudi čuju glasove ili vide vizije. One uključuju:

• Poseban dar ili osjetljivost
• Traumu ili teška životna iskustva
• Disocijacije
• Duhovna iskustva
• Biohemiju (npr. višak dopamina)
• Paranormalna iskustva
• Emocionalnu patnju
• (Fizičke) Zdravstvene probleme
• Kognitivne greške (pogrešna atribucija “unutrašnjeg govora”)
• Individualne razlike

Istina je da ne znamo zašto ljudi ljudi čuju glasove ili vide vizije. Kako su ta iskustva tako raznolika, vjerovatno je da postoji nekoliko različitih objašnjenja. Dok ovo može biti frustrirajuće za one koji se osjećaju zbunjenim i koji bi željeli jednostavan odgovor ili bar malo izvjesnosti, ovo znači da je pravo objašnjenje ono koje sama osoba smatra najkorisnijim. Važno je da ne namećete svoja vjerovanja tuđim iskustvima – ovo je ključno u pristupu Hearing Voices mreže. Umjesto da nudimo dogmatičan pogled na čujenje glasova, mi prepoznajemo i ohrabrujemo široki asortiman objašnjenja.

Šta god da neko vjeruje o svojim iskustvima, najvažnija stvar je da se u tom uvjerenju pronađe neki osjećaj moći, kontrole i nade.

Da li je oporavak moguć?

U Hearing Voices mreži koristimo riječ oporavak  da označimo življenje života koji odaberete, a ne onaj koji drugi biraju za vas (bili to članovi porodice, prijatelji, zaposlenici ili glasovi). Mnogi ljudi koji čuju glasove jednostavno nemaju potrebu da se oporave – oni već žive živote koje vole. Glasovi im mogu čak i unaprijediti iskustva, ili im bar ne predstavljaju smetnju dok ih doživljavaju.

Za one koji imaju izrazito neugodna iskustva koja ih dovode u institucije mentalnog zdravlja, oporavak se može činiti kao daleki san. Dobra vijest je da ljudi mogu i uspijevaju pronaći način da izađu na kraj sa uznemirujućim glasovima (i da se oporave od istih). Možda je čak i važnije to što se ljudi mogu također oporaviti od situacija koje čine podnošenje glasova i vizija teškim. Mnogi ljudi koji se oporave nastavljaju čuti glasove. Nekad se ovi glasovi promijene tokom procesa oporavka (tako da postanu saveznici, umjesto napadača). U drugim slučajevima, ovi glasovi postanu tiši, manje nametljivi ili čak nestanu u potpunosti. Kod nekih osoba se zna desiti da se glasovi ne promijene, ali da također više ne utiču na njihovo ponašanje. Osjećaju se snažnijim i sposobnijim da odrede da li će poslušati glasove ili ne.

Mi smo svjedočili mnogim nevjerovatnim putovanjima do oporavka u Hearing Voices mreži. Ova putovanja su, po svojoj prirodi, krajnje individualna. Međutim, ova putovanja nas navode da vjerujemo da bez obzira na to koliko je osoba uznemirena ili preplavljena svojim iskustvima (ili etiketama koje je pokupila tokom vremena koje je provela u sistemu mentalnog zdravlja) – oporavak je moguć.